U jednoj firmi gdje držim jogu za zaposlenike, prije sata smo pričali o njihovom napretku nakon prva tri mjeseca i rekao sam da će uskoro moći bez problema napraviti Bakasanu. Nakon što sam ju demonstrirao, jedna gospođa je vrlo simpatično rekla:
„Ja ne želim ovo niti moći niti znati!“
Oduševio sam se!
Prvenstveno zato što je iskrena. Još mi se nije dogodilo da mi je netko rekao kako nešto ne želi moći napraviti. Svi želimo napraviti sve, nekada jer nam ego ne dopušta priznamo da nešto ne možemo ili ne želimo kad svi oko nas žele, a nekada jer gospođa od 70 godina na prostirci pored nas to može...eee moram i ja sa svojih 36 onda još bolje, još više, još jače.
A ono što me najviše oduševilo je ta njezina iskrenost prema samoj sebi i prihvaćanje joge kao nešto što joj čini gušt i dobro do određenog trenutka. I dok je dobro, raditi će, a kad ne bude dobro...neće ići „u crveno“ i tjerati se jer se može dogoditi da zamrzi i jogu i vježbanje radeći ono što joj nije gušt.
Iako je dobro težiti tome da pomičemo svoje granice kako bi vidjeli što sve možemo i za što smo sve sposobni, nikada to ne bi trebali raditi pod cijenu toga da sve to zamrzimo i možda prestanemo sa tim.
Dugoročno uživanje dobro je bolje od kratkoročnog brže, više, jače.
Moja joga (podučavanje) sastoji se od 4 glavne stvari. Jedna od njih je: „Joga treba biti gušt“ Jer ako nije... Ne radi ju. Kao i sve drugo u životu na što odvajaš svoje vrijeme za sebe gdje si činiš dobro.
Hvala što ste odvojili svoje vrijeme za čitanje i ako mislite da ovaj članak može nekome pomoći slobodno ga podijelite, a meni dajte jedan 👍 jer ja to puno volim!
Budite mi zdravi i sretni ❤️
Baš gušt, slažem se. Meni je kod joge savršeno to što nekad uopće nemaš osjećaj da vježbaš i rezultate vidiš i osjetiš u kratkom roku. A little goes a long way u ovom slučaju. Plus što se stvarno može dogoditi da zamrziš disciplinu jer ne radiš ispravno ili misliš da moraš kao i drugi - najveća šteta u ovom slučaju.