Ima jedna priča, a ide ovako:
Moj otac, Vlatko Mišković, trebao je držati predavanje u staračkom domu gdje je trebalo doci cca 40-ak osoba. Došla je jedna gospođa. Umjesto da je otkazao predavanje, održao ga je isto kao da je bio full house. Gospođi se svidjelo i upisala je jogu kod njega.
Godinama je išla i uživala!
Poanta priče je sljedeća:
"Nitko nije manje važan i ne postoji premalo zainteresiranih jer nikad ne znate kome možete promijeniti život na bolje."
Sva sreća pa sam tu priču čuo puno prije nego sam krenuo držati predavanja jer sam se i sam našao u situacijama kada je bio mali odaziv. Čak toliki da su mi savjetovali da ne održim predavanje što sam glatko odbio.
Takva predavanja budu u principu najbolja jer se predavač može bolje i intimnije povezati sa publikom, pitanja na kraju su drugačija i ima ih više jer ljude nije sram pitati (što je kod velike publike najčešće problem) i tako samo predavanje postane puno puno kvalitetnije.
Kvaliteta predavanja može se mjeriti u količini prijavljenih ljudi i cijeni, ali po meni, prava kvaliteta predavanja su posljedice koje to predavanje donese. Bilo da se radi o 300 ljudi ili 6.
Predavači - zapamtite:
"Ako je jedna osoba došla na vaše predavanje ili na vaš sat, ta osoba smatra da ste vrijedni njihovog vremena i zato poštujte to!"
Ukoliko vas zanimaju što sve predajem, pogledajte na gumbu ispod i javite mi se koliko god da vas je zainteresiranih :)
Hvala što ste odvojili svoje vrijeme za čitanje i ako mislite da ovaj članak može nekome pomoći slobodno ga podijelite, a meni dajte jedan 👍 jer ja to puno volim!
Budite mi zdravi i sretni ❤️
Comments