Poprečni presjek života jedne obične zebre:
Papam, papam, hodam, trčkaram, sex, družim se, papam, spavam, pijem vodice, papam, spavam, sex, družim se, pijem, hodam, trčkaram... 🥰
I ne brinem se o tome da li će me netko pojesti.
😱 Osim kad vidim predatora.
Onda se krenem brinuti, trčati, bježati, skrivati se u krdu zebra da predator nema pojma u šta gleda.
A ako ne vidim predatora, a on mene vidi... Što sam pasla sam pasla.
Život zebre je više manje onakav kako bi i mi trebali živjeti.
Iako, za razliku od zebri, trebamo razmišljati o stvarima koje će se dogoditi, planirati budućnost, razmatrati opcije i različite ishode situacija koje nas čekaju kako bi se što bolje pripremili za njih - ne smijemo trošiti svoje vrijeme na brige, A POGOTOVO ne stresirati se i razmišljati o stvarima koje su se dogodile ili koje će se možda nekada dogoditi.
Brige su jedna od rijetkih mentalnih aktivnosti koje NIKAD NIKOME nisu napravile ništa dobro.
Samo loše.
Jer su neproduktivne.
A znaju napraviti i čir.
Jer su jako stresne za tijelo.
Iako su mentalne.
Jer smo psihosomatski.
A to znači, u ovom slučaju, da nam glupa glava šteti tijelu!
Uživajte u životu, živite u trenutku, planirajte pametno budućnost i ne živite u prošlosti ❤
Ovo je dio mojeg predavanja: "Budite sebični da drugima možete dati više" iz jedne odlične knjige: "Why Zebras Don't Get Ulcers" - Robert Sapolsky
Ako mogu kako pomoći, javite mi se i budite mi kao zebrice 🦓
Comments